Iako se imenica „Bog“ u ovoj knjizi često koristi kao sinonim
za Allaha, postoje velike razlike među njima. „Allah“ je riječ na
arapskom koja se na srpskom prevodi kao „Bog“. Međutim,
„Allah“ ima značajno preciznije značenje od riječi „Bog“.
„Allah“ nije puki arapski termin za riječ „Bog“. Umjesto toga,
korijen riječi „Allah“ je ilah, što znači „bog“. Postoje nebrojeni
izmišljeni „bogovi“, ali samo jedan je pravi i istiniti Bog čije ime
je Allah. Riječ „Allah“ bukvalno znači „obožavani“. Allah je,
dakle,ispravno ime za jedino Biće vrijedno ibadeta, pravi
Stvoritelj univerzuma. Riječju „Allah“, muslimani u suštini,
negiraju svaki drugi entitet koji ljudi pogrešno obožavaju. Ime
„Allah“ je ono kojim se Svemogući Allah predstavlja u
Kur’anu1
, i kako se poslanik Muhammed (alejhi selam) također
pozivao na Njega. Zbog toga će u ovom radu, termin „Allah“
često biti korišćen da označi jednog i jedinog Boga, vrijednog
obožavanja.

1 Kur’an je sveta Knjiga ili Objava objavljena poslaniku Muhammedu
(alejhi selam).

Svaki pojedinac se rađa u vjerskom okruženju koje nije u
skladu sa njegovim/njenim izborom; dijete se odgaja da slijedi
religiju ili ideologiju njegove/njene porodice, društva ili kulture.
Čak kao novorođen/a, njemu/njoj se dodjeljuje ili vjera
njegove/njene porodice ili ideologija države. U nekim zemljama,
vjera pripisana novorođenčetu se čak bilježi u matičnoj knjizi
rođenih. Do momenta kada pojedinci dostignu svoje tinejdžersko
doba, u njima je indoktrinirano i oni su obično prihvatili
vjerovanje svojih roditelja ili svog konkretnog društva.
Osjećajući da imaju malo izbora u tom pogledu.
Međutim, pojedinci se često susreću, ili su izloženi,
različitim uvjerenjima i ideologijama tokom čitavog svog života,
što mnoge navodi da ispitaju dugo čuvana uvjerenja, tradicije ili
filozofske ideje. Počinju da ispituju ispravnost svojih sopstvenih
vjerovanja. Tragaoci za istinom često dostižu trenutak zabune,
naročito kada shvate da vjernici svih religija, sekti, ideologija i
filozofija tvrde daispovijedaju jednu jedinu istinu.
Glavni trenutak zabune u glavama većine kršćanadolazi u
odnosu između dvije glavne religije: kršćanstva i islama. Najveći
dio kršćana doživljava poslanika Muhammeda (alejhi selam) i
učenja kojima je podučavao, da su u velikom konfliktu sa
učenjima donetim od strane Isusa (alejhi selam).
Ova knjiga i njena bliznakinja Muhammed u Bibliji
dokazuju iskrenom čitaocu da je Isus naznačio dolazak poslanika
Muhammeda, i da je kasnije i oživio učenje prošlog.
Prije nego što se udubimo u knjigu, treba napomenuti da
u slučaju početka potrage za pravom vjerom, tragač trebada
zadrži sljedeće četiri stvari na umu:
Prvo, Allah (slavljen i uzvišen je On) nam je dao sposobnost i
intelekt da otkrijemo odgovor na ovo suštinsko pitanje, što je
također i odluka koja mijenja život: Koja je istinska vjera?

Drugo, Allah, Najmilosniji, nas nije ostavio da lutamo bez
smjernica. Zaista, on nam je slao poslanike sa spisima kako bi
nam ukazao na Pravi put.
Treće, uvijek se sjetite osnovnog razloga ove potrage:
nadolazeći vječni život zavisi od slijeđenja prave vjere u ovom
životu. Ovo bi trebala biti vaša krajnja motivacija, i pokretačka
snaga da nastavite potragu dok ne budete potpuno zadovoljni.2
Četvrto, čovjek jedino može odrediti pravi put i napraviti
racionalnu i ispravnu odluku ako voljno odbaci, sve emocije i
predrasude, koje ga obično zaslijepljuju da vidi realnost.
Želio bih da zahvalim onim uvaženim učenjacima koji su mi
dali šansu da učim i citiram intenzivno iz njihovih knjiga,
naročito dr. Džamal Badaviju, dr. Bilal Filipsu, i bratu
Muhammed b. Abdulah Karabalju. Moj mali doprinos je prije
svega kompilacija odlomaka iz njihovih divnih djela.
Sa ovim kratkim predgovorom, ostavljam Vas da prostudirate

Oživljavanje osnovnih Isusovih učenja3 u islamu
Svi poslanici su bili poslati sa istom porukom: monoteizam tj.
obožavanje jednog Boga, svjedočenje vrhovne vlasti Njegovih
atributa kao i njegove jednoće u suštini. Međutim, njihove
poruke se mogu razlikovati u pogledu zakonodavstva (ar.
šerijata), na primjer, načinu u izvođenju namaza, postu, tipovima
sadake itd. Ovo zavisi od karakteristika svakog naroda datog
vremena, prema Allahovoj mudrosti, jer On poznaje Svoja
stvorenja bolje nego što ona sama sebe poznaju.
Svaki poslanik oživio bi osnovno vjerovanje koje bi bivalo
izvrnuto nakon odlaska prethodnog poslanika. islam, kao
posljednja poruka, oživio je osnovna vjerovanja i prakse svih
prethodnih poruka, uključujući i Isusovu poruku. Razradio ih je
kako bi ljudima bile jasne i jednostavne za slijeđenje.
Sljedeća su neka osnovna učenja koja su uspostavljena od
strane poslanika Isusa, a u praksi oživljena kroz poruku islama tj.
učenjima poslanika Muhammeda:
Oživljavanje vjerovanja u tevhid / monoteizam – Božiju

jednoću

Ovo osnovno učenje je podučavano od strane Isusa (alejhi
selam), kao što je citirano ispod, ali napušteno od većine kršćana,
i ponovo oživljeno je kroz poruku islama. Sve zahvale Allahu na
Njegovoj uputi.
Šesnaest dokaza iz Biblije i racionalnih misli u vezi Allahove
jednoće u Njegovoj suštini, a koji negiraju doktrinu Trojstva:
1. Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod. (S.
Zavjet, Ponovljeni zakon 6:4)

 Dvadeset biblijskih učenja Isusa Krista koja su oživljenja u islamu