Prije nego počnemo sa spominjanjem osnovnih propisa koji se
vezuju za i'tikaf, čovjekov boravak-povlačenje- u džamiji, potrebno
je spomenuti neke koristi koje nosi sa sobom ovaj ibadet i faktore
koji ukazuju na njegovu bitnost, nebi li se u onima koji imaju
mogućnost probudila želja za oživljavanjem ovog zapostavljenog
sunneta Allahovog Poslanika. Mnogo je faktora koji ukazuju na
bitnost ovog ibadeta, spomenut ću samo neke od njih kako se ovaj
tekst ne bi pretvorio u studiju.
Faktori koji ukazuju na bitnost i vrijednost ovog ibadeta.
Da ne postoji drugi faktor koji ukazuje na bitnost ovog ibadeta osim
da je to idealan način da čovjek traži noć lejletl-kadr, to bi bilo više
nego dovoljno da se čovjek odluči na taj ibadet, znajući kolika je
vrijednost noći lejletul-kadr.
Na bitnost ovog ibadeta ukazuje i to da je to bila neprestana praksa
Allahovog Poslanika. Allahov Poslanik je svake godine provodio
određen broj dana u i'tikafu.
Boravkom u i'tikafu postač čuva svoj post od svega što će umanjiti
njegovu nagradu. Postač u i'tikafu ima dovoljno vremena da posveti
pažnju samoobračunu, godišnjem inventaru djela, ima dovoljno
vremena da razmisli o grijesima koje je počinio tokom godine i da se
u tim mubarek noćima iskreno pokaje za počinjene grijehe.

I'tikaf je idealna prilika da se čovjek privikne na činjenje ibadeta, da
se privikne na ostavljanje grijeha koje svakodnevno čini, da se
čovjek navikne na maksimalno iskorištavanje vremena u činjenju
dobrih djela.
I'tikaf je idealna prilika da se čovjek „osami sa Gospodarom“, da se
zapita kakva je njegova veza sa Gospodarom, da li je pokoran,
zahvalan na svim blagodatima, da li je ispunio emanet nošenja
Islama na svojim plećima i dr.
To su samo neki faktori koji bi trebali da pozitivno djeluju na osobu
koja razmišlja o ovom ibadetu, a i na one koje nisu razmišljale o
njemu da počnu da razmišljaju o ovom velikom i višestrano
korisnom ibadetu. Žalosno je da velik broj muslimana godinu dana
unaprijed planira kako će godišnji odmor provesti negdje na moru ili
obilazeći neka turistička znamenja, a malo je onih koji svoj godišnji
odmor, ili dio njega, provode u i'tikafu ili odlazeći na umru, pa da se
iz tih ibadeta vrate čisti od grijeha i spremni da nastave borbu sa
svakodnevnim problemima. Da to bude njihovo duhovno
pročišćenje koje će biti dopunsko gorivu u savladavanju životnih
nedaća i problema.
SAŽETAK FIKhSKIH PROPISA VEZANIH ZA I'TIKAF
Mnogo je propisa koje islamski učenjaci spominju vezano za i'tikaf,
u ovoj kraćoj studiji spomenut ćemo neke, najbitnije i najosnovnije,
one koje bi mogle da budu potrebni svakom onom ko se odluči da
oživi ovaj zapostavljeni sunnet Allahovog Poslanika. Maksimalno
ću se tokom pisanja truditi da propisi budu pojašnjeni na način koji
će biti razuman svim vrstama ljudi; i onima koji znaju nešto o ovjoj
tematici i onima koji se prvi put susreću sa ovom tematikom.
Šta je to i'tikaf?
Itikaf je boravak u džamiji –određeni vrmenski period- s namjerom
obožavanja Allaha i pokrnosti Njemu.

DOKAZI PROPISANOSTI OVOG IBADETA-I'TIKAFA
Na propisanost ovog ibadeta u Islamu ukazuju dokazi Kur'ana,
sunneta Allahovog Poslanika. Prije nego spomenemo argumente koji
ukazuju na propisanost i'tikafa, želio bih da spomenem, koristi radi,
zašto islamski učenjaci uvijek kada počinju da govore o nekom
ibadetu na početku spominju dokaze koji ukazuju na propisanost tog
djela. Odgovor je jednostavan. Kako bi se ova vjera sačuvla od
onoga što nije od nje, od novotarija.
Osnova je da čovjek, ako poziva ljude u činjenje određene stvari
smatrajući da je to ibadet, da je obavezan da za to spomene validan
dokaz, u suprotnom, ibadet u koji poziva nije validan. Islamski
učenjaci su na osnovu dokaza postavili jedno veliko pravilo koje
glasi: “Osnova u činjenu u ibadetima je zabrana, dok je osnova u
običajima dozvola“ To bi značilo, da je zabranjeno smatrati nešto
ibadetom ako ne postoji dokaz koji ukazuje da je to propisano u
Islamu, dok je u običajima suprotno, svaka stvar je dozvoljena sve
dok ne dođe dokaz koji zabranjuje određeni običaj. Zato ćemo naći u
knjigama prava, knjigama svih – pravnih škola- mezheba, da kada
počinju sa određenim poglavljem u kojem govore o nekom ibadetu
spominju dokaze na propisanost tog djela.
Na propisanost ovog ibadeta ukazuju riječi Uzvišenog: “I Ibrahimu
i Ismailu smo naredili: "Hram Moj očistite za one koji ga budu
obilazili, koji budu boravili u i'tikafu i koji budu molitvu obavljali."
Također, riječi Allaha: “Jedite i pijte sve dok ne budete mogli
razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći. Sa
ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i’tikafu u džamijama. To
su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah
objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno
klonili.“
Što se tiče hadisa koji ukazuju na propisanost i ́tikafa, njih je mnogo
i oni su raznovrsni, neki su u govornoj formi a drugi su lična praksa
Allahovog Poslanika, velik broj njih su zabilježeni u
najvjerodostojni

Jedan od njih je hadis Aiše r.a. da je kazala: “Allahov Poslanik
boravio je u i ́tikafu zadnjih deset dana ramazana, sve dok nije
preselio, zatim su to isto nakon njegove smrti činile njegove
supruge.“(Buhari) Ova dva kur'anska ajeta i spomenuti hadis
nedvosmisleno ukazuju na propisanost ovog ibadet u Islamu.

 Pojasnio je pisac propise itikafa te kako se obavlja i način iskorištavanja vremena na najbolji način inače a posebno u mjesecu Ramazanu.